Noćas su potekle litre i litre pića, sve u dobrim željama za novu godinu. Izgovoreno je mnoštvo čestitki, računala i mobiteli prepuni su dobrih želja… Svi se nadamo boljim i uspješnijim danima. Svi želimo puno zdravlja, radosti, uspjeha, novaca… A evo, na današnji dan Crkva se spominje Marije Bogorodice. Ona je kao mlada žena i majka gledala svoje novorođeno čedo i sama bila puna lijepih želja za svoje dijete. Međutim, za razliku od naših čisto ovozemnih želja, Marija se znala radovati višim darima, onima koji dolaze samo do Boga jedinoga.

Kad opisuje zgode iz Isusova djetinjstva, baš kao što je to slučaj i u današnjem evanđelju, Luka redovito o Mariji veli sljedeće: Marija u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu. Time je Marija uspijevala Božjim očima gledati ono što se odvijalo pred njezinim očima. Bila je službenica Božja i u ushitu pastira, ali i u nevoljama progonstva, sve do smrti svojega Sina na križu. Marija je ustrajala sve do konca i zato je ona u Crkvi oduvijek nenadmašan primjer vjere, nade i ljubavi.

Tim bismo putem i mi trebali ići. Naša je nevolja što toliko puta motrimo sebe i svoj život ljudskim očima, što ne zapažamo Božju ruku i Božju misao vodilju. Naša je nevolja što mislimo da naš život ovisi o nama, o uspjehu izlaska iz krize, o izviješću europske komisije, o zbiru brojeva u igrama na sreću, u tome koliko će nas podržati naši prijatelji i naša obitelj, o tome kakvo je naše zdravstveno stanje i kolika nam je mirovna… A prava se mudrost sastoji u tome da u molitvi, razmišljanju i razmatranju, prosvijetljeni Božjom riječi i naukom Crkve, osnaženi Kristovim otajstvima, sagledavamo naš život i svekoliku povijest Božjim očima.

Dao Gospodin da tijekom cijele ove godine svakodnevno u Božjem svjetlu promatramo svoj život, da u molitvi neprestano tražimo Božju volju, da molimo od njega snagu da bismo, poput Marije, odvažno tražili volju Božju i vršili je, baš kao onaj mudri čovjek koji je sagradio kuću na stijeni.