Indeks Članka

 

RAZMIŠLJANJE O SVEĆENIŠTVU...
 


Crkva kao zajednica vjere u Isusa Krista ima svoje predvoditelje; papu, biskupe, svečenike i đakone, a u novije vrijeme sve više se uvode i posebne službe kao što je služba čitača i akolita. Svi ti redovi i službe su Crkvi potrebni da bi mogla vršiti svoju osnovnu zadaču: navješčivati evanđelje i slaviti sveta otajstva. Istina, svi su krščani pozvani da riječju i životom svjedoče o istini i životu što su primili. To je opče svečeništvo vjernika. Ipak, crkva kao uređena zajednica, ima i ljude koji se na poseban način posvečuju službi navješčivanja evanđelja i slavljenja svetih otajstava. To je ministerijalno svečeništvo kojim se prima neizbrisiv biljeg i naročita milost za vršenje službe. Danas redovito đakoni i svečenici polaze posebne škole, završavaju teologiju a onda ih prema apostolskom predanju biskupi rede polažuči na njih ruke i zazivajuči Duha Svetoga. I pred suvremenu Crkvu se iznova postavlja problem svečenika.
    Krist poziva i današnje apostole, to jest svečenike. Nitko ne može sam sebe izabrati i pozvati u svečeništvo. U Crkvi postoje samo izabrani i pozvani svečenici, a ne samoizabrani i samopozvani. Svečenik ne izabire sam sebe, niti ga izabire zajednica, on nije niti može biti delegiran od strane zajednice. Svečenik je izabran od Boga, iz zajednice, za zajednicu. Bog je autor i inicijator svečeničkoga zvanja. Zvanje je dar, poklon Božji. Taj dar dolazi nam na konkretan način preko Crkve. Preko Crkve Bog nas izabire, poziva, posvečuje i šalje. Bez Crkve nema svečeništva. Pravi svečenik je onaj kojega je Crkva izabrala, posvetila i apostolskom zadačom i poslanjem obdarila. Svečeništvo je u službi Crkve, u službi naroda Božjega. Stoga Crkva ima svu vlast u pogledu svečeništva. Tu vlast ima od Krista. Da nema Crkve, ne bi bilo ni svečeništva.
   Apostoli, upravo zato što su od Krista izabrani, ne djeluju u svoje ime, svojom snagom, svojim autoritetom, nisu apostoli za sebe. Apostoli djeluju u Kristovo ime i po njegovoj volji. Sredstvo su Kristovo. Krista primaju ne primaju za sebe u prvom redu, nego za druge i dužnost im je to drugima dati i prenijeti. Svečenik je današnji apostol i sve rečeno vrijedi i za njega. Drugi vatikanski sabor naziva svečenika "živim oruđem Krista Vječnoga Svečenika" (PO 12).
  Isus je izabrao dvanaest apostola, dvanaest različitih ljudi, osobnosti, naravi, temperamenata, zanimanja. Izabrao je nekoliko brače. Izabrao je za apostole i mlađe i stare, i učene i neuke, i revne i grešnike. I danas On tako čini i savršeno spaja jedinstvenost i različitost u svečeništvu. Svečeništvo je jedinstveno, jer je dar Božji, jer dolazi od Boga. Bog preko crkve izabire, zove, posvečuje,
šalje! To je njegovo pravo, a ne moje. Opasno bi bilo uzurpirati Božje pravo! Opasno bi bilo poigravati se s Božjim darom! Opasno bi bilo poučavati Krista kakav treba biti svečenik, a ne prihvačati Kristov lik svečenika i dati se poučiti od Krista!
   Čovjeku koji je opsjednut raznim glasovima koji ga udaljuju od Boga i njega samog potreban je jedan glas, učitelj koji če ga usmjeriti prema Bogu, dovesti Bogu, spojiti ga s Bogom. Potreban mu je glas koji govori istinu, ljubav, život, sreču, osmišljenje, radost,
mir…
 To mu pruža svečenički glas. Svečenik je u službi čovjekovoj kako bi ga povezao s Bogom usrečio ga u njemu samome. Svečenik svojim propovijedanjem, kateheziranjem, savjetom, razgovorom, ispovijedi, poukom, vođenjem župe upučuje ljude na Boga, dakle na njihov izvor, počelo, smisao i cilj. Nema čovjeka bez Boga. To je istina koju svečenik navješta.
zl7_03.jpg