Neku posebnu tajanstvenost nose posljednji dani građanske godine… Mi to zovemo Stara godina, a to je zapravo posljednji dan godine koja je iza nas. Stara godina je poput vrha planine s koje možemo vidjeti 365 prošlih dana i, ako su bili ispravni, na njima se odmoriti, odahnuti ili žaliti što su ti dani bili prazni i što se nismo s nekim izmirili, oprostili drugome.
Središnja točka koju slavimo u Božiču je tajna Isusa Krista, utjelovljenje Boga u ljudsku narav. On je uzeo ljudsko tijelo, našu prirodu, narav da bi nam bio blizu i da ga posve razumijemo, a ne kao oni kojima je govorio na razne načine pa ga nisu razumjeli jer ga nisu vidjeli. Nažalost toliki su ga vidjeli i razumjeli njegov nauk, a nisu pošli s Njime, ili ako su pošli otišli su krivim putom ili su odlutali, odnosno odustali.
Gledajuči u ovaj čin kao svoj i naš, jer je to Bog radi mene učinio, možemo završiti ovu godinu i započeti novu jer mi je i jer nam je Krist središte života i moje osobne povijesti, kao i povijesti svijeta koju je razlomio na dvoje svojim dolaskom. Ovo je također i dan kada se moramo upitati je li Krist milost i svjetlo. Kako sam ga priznao i kako ču poči za njim u novoj godini. Jesam li životom prihvatio ovu milost i ovo svjetlo na mojemu životnome putu.
Uza sve nedostatke, danas, budimo zahvalna djeca koja če znati Bogu zahvaliti za sve što je učinio za nas i naše i zamoliti njegovu milost i svjetlo da nas prate i ubuduče.