Došašče ili advent je vrijeme u crkvenoj godini, kad se krščani intenzivnije pripravljaju na svetkovine Božiča i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremenâ (Sudnji dan). Vrijeme došašča nije toliko obilježeno pokorom, koliko više radosnim i povjerljivim očekivanjem. Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenoga i 3. prosinca (drukčije rečeno: nedjeljom koja je po kalendaru najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola). Došašče obuhvača tri tjedna te dane između četvrte nedjelje došašča i samog Božiča.

Prvu nedjelju došašča karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treču osoba Ivana Krstitelja, četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.

Liturgijska boja u došašču je ljubičasta, (kao u korizmi). U misi se izostavlja himan "Slava" u misi, da bi taj tipično božični himan ("Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!") jače odjeknuo na svetkovinu Kristova rođenja (Božič). U došašču su svakog jutra "zornice" puku omiljene rane mise na kojima se pjevaju tipične adventske pjesme. Primjerice "Pada s neba roso sveta", "Poslan bi anđel Gabrijel" i mnoge druge.

ADVENTSKI VIJENAC - U vremenu crkvene godine koje zovemo došašče svečani adventski vijenac susrečemo na mnogim mjestima. Prisutan je u svim crkvama, premda nije liturgijski propisan, no sve češče ga nalazimo i na počasnom mjestu po kučama, u obiteljima, u različitim ustanovama. Uvijek su to u krug spletene zimzelene grančice, ukrašene raznobojnim, ponajčešče ljubičastim, vrpcama (ljubičasto je u katoličkom bogoslužju boja došašča) i - najvažnije - u vijenac su okomito utaknute četiri sviječe. One se pale postepeno, po jedna više svaki od četiri adventska tjedna. I tako se čeka Božič! Adventski vijenac nije samo lijepi "cvjetni aranžman" u ogoljeno zimsko doba, nego on na specifičan način, diskretno, okuplja ukučane, angažira ih i upravlja u određenom pravcu. Podsječa ih da nešto dolazi, potiče da to čekaju. "prenesen je" iz skandinavskih, protestantskih zemalja kao simbol života (zimzelen), rastučeg svjetla (postepeno paljenje sviječa) i očekivanja božičnog dolaska Kristova (Krist - svjetlo).

Milosno vrijeme, ispunjeno vrijeme bit če ako nam iskustvo praznine, oskudno vrijeme sakrivenog Božjeg lica, o čemu progovara Izaija ne «otvrdne srce», ako svoje «glinene posude» ispunimo saznanjem o darovanoj milosti zajedništva s Bogom po njegovu Sinu, o čemu svjedoči Pavao, ako s največom budnošču iščekujemo i dočekamo Krista koji če svojim ponovnim dolaskom - one koje ne zatekne pozaspale - darovati radošču novoga, posljednjega Početka, kao najradosnijega trenutka vremena.